Od 7.2. do 25.2. 2017.

LAGANIM KRETANjIMA DO BOŽANSKOG

Slala mi je zapise iz Azije. Latice reči, i prizore lakiranog sunca, na flis papiru.
Poslala mi je i i list sa bodi drveta, potomka onog pod kojim je Buda sedeo. Spavala sam uz taj list, nadajući se transcendenciji.
Tako se osećam i pred ovim slikama. Krećem se kroz njih puna nade. Kroz tamu, kroz svetlost.
– Gordana je budna.
Prastare su njene kosti; ona govori u prošlom i budućem vremenu istovremeno.
Sadašnjost je zamagljena, nepoznata. Kako možemo da ne vidimo gde smo sad? – Čim je prepoznamo već je prošlost.
Srele smo se u Čikagu, gde je Gordana došla sa Fulbrajtovom stipendijom. Posle više godina srele smo se opet, na Jadranu, u Istri. Brale smo divlje kupine, i nikako nam nije bilo dosta njihove slatkoće.
Žudim za slatkoćom ovog rada. Osećam pravac, i dok ga sledim, nalazim nove obrasce, nova znanja, koja me suočavaju sa sadašnjošću.
Ha, sad vidim!
– Gustina.
Gordana je jaka ptica, koja će očistiti vaše kosti, izbeleti ih i uglačati.
Stvoriti lepotu od onog što je nametnuto. Uraditi ono što je neophodno.
I sama je bila okrvavljena, pojedena i uglačana, i zatim vraćena, kao lopta od perja i kostiju koju sova ispljune.
– Tako čisto.
Tako čisto – njenim rečima:
„Bila sam danas u šumi, skupljala prvo kestenje ove jeseni. Ne sećam se kestenja u SAD, ali mora da ga ima, zar ne? Tako su lepi, još uvek vlažni i zaobljeni, i tako čisti. Najčistija stvar na svetu. Ova jesen je prelepa. Nadam se da si dobro.“
Laganim kretanjima do božanskog…
Dobro sam, a kako si ti?

Teri Zupanc, novembar 2016.

Gordana Baškot je diplomirala i magistrirala na Slikarskom odseku FLU u Beogradu, a zatim i na Univerzitetu Olbani, Njujork, kao Fulbrajtov stipendista.
Boravila je u SAD 1989–2002.
Boravila je u Aziji 2003–2004, 2005–2006. i 2013.
Samostalno je izlagala u Beogradu, Olbaniju, Njujorku, Jerevanu, Pančevu i Užicu.
Njeni radovi se nalaze u privatnim i javnim kolekcijama.
Samostalni je umetnik.

Kontakt:
gordanabaskot@yahoo.com